U organizaciji Agencije za elektroničke medije i Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, u suradnji s brojnim partnerima i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja, od 8. do 12. travnja 2019. održali su se drugi Dani medijske pismenosti.

Cilj im je osvještavanje javnosti o važnosti medijske pismenosti, osnaživanje građana, posebice djece i mladih vještinama medijske pismenosti, stvaranje platforme za suradnju i razvoj održivih projekata medijske pismenosti, te podrška odgojiteljima i nastavnicima razvojem edukacijskih materijala za medijsko obrazovanje.

Tema  ove godine je poštovanje prema sebi i drugima u medijima. To uključuje niz podtema, kao što su tolerancija, govor mržnje, lažne vijesti, dezinformacije i manipulacije, poticanje empatije i poštovanje ljudskog dostojanstva te zaštita privatnosti i sigurnost u medijima, na društvenim mrežama i komunikacijskim platformama.

Medijska je pismenost sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija. (National Leadreship Conference on Media Literacy, 1992).

Medijska pismenost, koja je povezana s pismenošću i komunikacijskim vještinama općenito, uključuje i druge ključne kompetencije, ponajprije „društvene i građanske kompetencije” koje su čvrsto povezane s kritičkim mišljenjem i kojima se osigurava da ljudi cijene raznolikost i poštuju stavove i vrijednosti drugih, ali i „kulturnu svijest i izričaj” koji se temelje na sposobnosti povezivanja vlastitog načina izražavanja stajališta s načinom na koji to čine drugi, među ostalim oni različitoga kulturnog podrijetla.

Zbog sveprisutnosti medija, medijska pismenost smatra se jednom od ključnih kompetencija 21. stoljeća. Prema široko prihvaćenoj definiciji, uključuje sposobnosti pristupa, analize, vrednovanja i stvaranja medijskih poruka u različitim oblicima. Ove četiri komponente definicije upućuju na prirodnu povezanost medijske pismenosti s pitanjima tehnološkog pristupa medijskom sadržaju; važnost kritičkih vještina, odnosno vještina analiziranja i vrednovanja, nužnih za interpretiranje i razumijevanje medijskih sadržaja; i komplementarnost iskustva proizvodnje i stvaranja sadržaja kao alata za učenje da bi se povećale bitne kritičke sposobnosti.

Tim povodom u našoj školi održane su radionice Kako prepoznati lažnu vijest. Učenici 1. M, 2. M, 2. E, 2. S i 3. D rješavali su kviz o lažnim vijestima te pogledali kratkometražni dokumentarni film Sindrom 17. Raspravljajući o filmu analizirali su medijske sadržaje i potaknuli kritičko vrednovanje medija što je iznimno važno za aktivno i odgovorno sudjelovanje u društvu. Ako na ovakav način promišljaju o medijima, postaju mudri i odgovorni  medijski korisnici.

Prigodno uređeni pano u školskom holu ukazao je na važnost medijske pismenosti  i medijskog obrazovanja.